Rusija je danas
ono što je bila Amerika pre sto godina – zemlja neobične
slobode i neverovatnih mogućnosti. Po odnosu
rizik-rentabilnost, to je najbolje mesto u Evropi. Nema
druge zemlje u kojoj se i iz malog biznisa izvlači dobit od
30-40 odsto
Težak zadatak da izgrade kapitalizam u zemlji gde je
omiljena poslovica “poštenim radom se niko ne može
obogatiti”, u Rusiji se rešava dovođenjem desetine hiljada
stranaca za direktore i predsednike velikih kompanija.
Koliko ih danas ima u ovoj ogromnoj zemlji, teško da iko
može tačno da odgovori, ali je prema podacima kompanije
Ernst &Young, poreska inspekcija koja radi sa stranim
građanima samo u 2005. godini evidentirala više od 50 000
stranaca. S obzirom na to da stranci nemaju obavezu da lično
kontaktiraju s poreskim organima, smatra se da je taj broj
nekoliko puta veći.
Agencije koje se bave zapošljavanjem stranaca u Rusiji
cvetaju – jedna od njih, Ward Honjell International, samo
tokom prošle godine zaposlila je dvostruko više menayera
srednjeg nivoa nego prošle godine. Kad se ima u vidu da je
samo u Moskvi prošlog meseca zvanično našlo posao 35 000
ljudi, očigledno je da posla ima sve više, a njime sve češće
rukovode stranci. Među “gastarbajterima” u Rusiji od prošle
godine je i nemački kancelar Gerhard Šreder, u oktobru
dolazi bivši ministar odbrane Velike Britanije lord
Robertson, a govori se i o mogućnost da im se uskoro
pridruži i Silvio Berluskoni.
Šta je to što inspiriše zapadne stručnjake da napuste svoju
zemlju gde su pravila odavno poznata i jasna i dođu da
rukovode ruskim ili osnivaju sopstveni biznis u Rusiji, u
kojoj su i dalje moguća iznenađenja?
Dobra ponuda, kažu Rusi. Radoznalost i želja da se učestvuje
u neverovatno brzim promenama koje se odvijaju pred njihovim
očima, najčešće odgovaraju stranci.
Pošto se zna da velikom biznisu nije svojstvena sklonost ka
rizikovanju niti avanturizmu, mnogo je logičniju ruski
odgovor. Da bi privukli iskusnog zapadnog menayera, oni
koriste adut koji uvek dobija – visoku platu. Stranac dobija
novac – domaćin iskustvo koje mu nedostaje, i svi su
zadovoljni. Trenutno je Rusija zemlja u kojoj su primanja
menayera najveća na svetu. Već devedesetih godina, kad se
SSSR raspao a Rusi tek počeli da uče pravila kapitalizma,
plate koje su nuđene zapadnim stručnjacima bile su dva do
tri puta veće nego igde na svetu. I to ako se ne računaju
bonusi na kraju godine koji su mogli da premaše nekoliko
godišnjih plata. Zvanično, danas su plate menayera sa Zapada
u Rusiji oko 50 odsto veće nego u njihovim zemljama, ali ako
se uzme u obzir da oni besplatno stanuju u elitnim
stanovima, da dobijaju socijalni paket koji često uključuje
letovanja, zimovanja, pa čak i školovanje dece na
najskupljim univerzitetima, onda to višestruko premašuje ono
što dobijaju kod kuće.
Rusija je danas, smatraju mnogi, nova obećana zemlja za
strance, ono što je bila Amerika pre sto godina – zemlja
neobične slobode i neverovatnih mogućnosti. Po odnosu
rizik-rentabilnost, to je najbolje mesto u Evropi. Nema
druge zemlje u kojoj se i iz malog biznisa izvlači dobit od
30-40 odsto. Tome doprinosi i poreska politika kakva ne
postoji na Zapadu. U Nemačkoj, na primer, ako godišnji
prihodi iznose 80 000 evra, na poreze odlazi 54 odsto. U
Rusiji, prve pola godine, stranac plaća 35 odsto, a posle
toga postaje poreski rezident i plaća 13 procenata. Dakle,
sa istom platom menayer u Rusiji zapravo dobija duplo više.
Rusija je zemlja koja pruža ogromne mogućnosti. Ogromno
tržište – svakome ko uspe da se na njega probije
zagarantovan je neverovatan dohodak s obzirom na to da tu
živi 140 miliona stanovnika. A potreba za stranom robom je
ogromna jer se zemlja još nije dovoljno oporavila da
sopstvenom proizvodnjom zadovolji potrebe stanovništva.
Razlozi zapadnjaka da dođu u Rusiju na taj način su jasni,
ali šta nagoni ruske kompanije da zapošljavaju strance i
plaćaju ih daleko više nego što bi platili sopstvene
građane, iako su prošla vremena kad su zapadni kadrovi bili
neophodni kao nosioci drugačije (od sovjetske) biznis
kulture? Danas njihova mesta apsolutno mogu da zauzmu domaći
profesionalci, a stigle su već i generacije koje su se
školovale u inostranstvu. Ipak, sve to nije dovoljno – u
Rusiji se dešava ono što i u celom svetu, mada još
drastičnije – hronični nedostatak kadrova. Ekonomija se
razvija ogromnom brzinom, sistem obrazovanja to još ne
uspeva da prati, pa se potrebe za radnom snagom potpuno
novih kategorija jednostavno ne mogu zadovoljiti.
Tehnološki nivo naftne i metalurške industrije zaostaje za
svetskim standardima za 10 do 15 godina, to je tačno onoliko
koliko je bilo potrebno Rusiji da počne da se oporavlja od
raspada. Za to vreme ruska nauka je bila u hibernaciji.
Mladi stručnjaci su odlazili iz zemlje, a oni koji su ostali
iz ranijih vremena, još misle u sovjetskim kategorijama.
Poznata je priča direktora jedne od rudarskih kompanija koji
je morao da zaposli stranca za menayera jer njegovi
saradnici u biznis plan nisu ubacili izgradnju železničke
pruge neophodne da se ruda dostavi dalje od kruga rudnika,
što, naravno, utiče na cenu. Zaboravili su prosto zato što
im je iz sovjetskih vremena ostala svest da će to uraditi
država.
Naravno, i ruski obrazovni sistem se prilagođava svetskim
trendovima, ali još uvek je zasnovan na učenju teorije.
Podrazumeva se da će menayer koji dobro zna teoriju umeti da
nađe izlaz iz svake situacije. Na Zapadu je potpuno
drugačiji pristup. Tamo se smatra da je najvažnije umeti
rukovoditi ljudima i resursima. Poznavanje teorije je
poželjno, ali ne i obavezno. S obzirom na to da su ruske
kompanije sve više orijentisane na učešće na svetskom
tržištu, prisustvo rukovodilaca koji znaju pravila igre na
Zapadu, neophodno je.
Danas u naftnoj industriji na rukovodećim mestima rade
uglavnom stranci. Tako rusko-britanskom kompanijom TNK-BP
rukovodi 50 menayera koji su radili po celom svetu, a na
čelu im je Robert Dadli, koji tvrdi da je iskustvo iz 50
zemalja koje oni imaju garancija ulivanja međunarodnog
iskustva u rusku kompaniju i da se zahvaljujući tome koristi
najsavremenija tehnologija za dobijanje nafte. On dodaje da
se borba za kadrove vodi između svih zemalja sveta, ali da
je Rusija najprivlačnija od svih tržišta.
Devedesetih godina stručnjaci su dolazili u Rusiju obično na
kraju karijere, s ciljem da zarade toliko da kasnije više ne
moraju da rade u tuđim kompanijama. Ili su zarađenim novcem
osnivali svoje ili su odlazili u lagodnu penziju. Danas
dolaze mladi ljudi kojima će iskustvo rada u Rusiji biti
sigurno još jedan korak napred u karijeri s obzirom da su
ruske kompanije sve zapaženiji igrači na evropskom tržištu.
Rad u njima već sada otvara vrata biznisa u svim svetskim
zemljama. Dokaz je i već pomenuti Robert Dadli, koji, kad mu
istekne mandat u Rusiji, odlazi na mesto direktora “Britiš
petroleuma”.
I ne dolaze samo ljudi, strani investitori vrlo rado ulažu
novac u rusku ekonomiju.
Reka investicija koja je na trenutak bila smanjena posle
poznatih događaja sa JUKOS-om, naglo raste. Dokaz je i
činjenica da grad Moskva, jedno od najvećih gradilišta na
svetu, već nekoliko godina nije uložio ni jednog jedinog
dolara u izgradnju. U ogromne solitere, biznis centre,
sportske centre... – ulažu stranci.
Predstavnici američkih kompanija koje rade s naftom i gasom
nisu baš najzadovoljniji činjenicom da se u Rusiji događa
renacionalizacija i da im je ograničen dostup tim resursima.
Ali se svi slažu da je u ostalim oblastima slika
dijametralno suprotna i neverovatno pozitivna. U njima nema
nikakvih ograničenja, to je najliberalniji mogući sistem,
tvrde američki stručnjaci. Investiciono tržište razvija se
neverovatnom brzinom i to ne samo u Moskvi i Peterburgu,
nego po celoj Rusiji. Onima koji su već ovde može nešto da
se dopada ili ne dopada, ali svima je jasno da se tu
zarađuje novac.
Koliko će trajati zlatna groznica koja potresa Rusiju u svim
oblastima ne zavisi samo od toga kojom će se brzinom
edukovati stručnjaci u zemlji – mobilnost kadrova je
karakteristika biznisa u celom svetu, već pre svega od toga
na koji način će se trošiti petro dolari koji su poplavili
sve fondove. Možda će se ona već sutra pojaviti na nekom
drugom mestu, ali u ovom trenutku Rusija je, sasvim sigurno,
zemlja u kojoj određene kategorije ljudi zarađuju mnogo
lakše i brže nego na Zapadu.
Ljubinka Milinčić